Baščaršijske vrele noći

[18.07.2011]

 

Baščaršijske vrele noći Prvi put nakon niza godina jedan hor iz Srbije, odnosno Beograda, dobio je poziv da gostuje na jednom bosanskom festivalu. Festival „Baščaršijske noći“, na kojem je nastupilo Srpsko - jevrejsko pevačko društvo održava se godinama u julu i ima međunarodni karakter. Domaćini su bili izuzetno prijatni, ljubazni, pažljivi. Obradovao ih je dolazak gostiju iz Beograda i jasno su im dali do znanja da njihovo gostovanje ima poseban značaj. Pevači su i sami bili svesni da Srpsko - jevrejsko pevačko društvo ne predstavlja samo sebe i svoju muziku nego i da ima važnu ulogu ambasadora Beograda, Srbije.
Muzičko veče dešavalo se ispred sarajevske katedrale uz brojnu publiku koja je koncert pratila sedeći na stolicama, ali i šetajući, jer je scena bila čitava ulica, prepuno glavno šetalište. Srpsko – jevrejsko pevačko društvo imalo je čast da otvoriti i zatvoriti veče. Prvi deo koncerta imao je ozbiljniji karakter, pa su na programu bila dela Levandovskog, S. Mokranjca, Š. Sekunde i Verdija. Drugi deo programa bio je nešto vedriji pa su se u njemu mogle čuti sefardske romanse, stare srbijanske kompozicije, negro spirituali, popularna Hava Nagila i stara, dobro znana pesma „Kad ja pođoh na Bembašu“  izvedena kao sefardska romansa na ladinu.
Koncert je prenosila državna televizija, a sve novine i ostale TV kuće prenele su delove koncerta Srpsko - jevrejskog pevačkog društva i izjavu  predsednice hora Marlene Vajnberger-Pavlović o utiscima sa Festivala.
Koncerti na otvorenom imaju divnu atmosferu, ali i tehničke probleme. Ozvučenje nije bilo baš najbolje, vetar  je nosio zvuk, pijanisti su note letele, brujao je kompresor opreme ....pevača je bilo manje (po želji organizatora gostovao je prepolovljen hor - kriza je i troškovi organizacije  međunarodnog festivala veoma su veliki).
Ipak u prevrućoj, ali lepoj, sarajevskoj noći aplauz je bio dokaz da su horisti ispunili očekivanja organizatora i publike. Pevači, solisti (Jasmina Stojković, Nikola Dobrić), klavirska pratnja  (Milica Kovačević) i dirigent Đorđe Perović u znoju lica svog izuzetno uspešno odbranili su „boje“ svog hora i Beograda.